KASNIJI RAZVOJ

1965–1968

U veljači 1965. Sjedinjene su države bombardirale Sjeverni Vijetnam i ubacile vojne odrede u borbu protiv Vijetkonga. Ispostave SDS-a na kampusima diljem SAD poveli su male, lokalizirane prosvjede protiv rata. Prvi prosvjed u koji su se i profesori uključili održao se na sveučilištu Michigan. Uslijedile su stotine drugih diljem zemlje.

Na nacionalnoj je razini SDS i dalje koristio novačenje kao bitan problem za studente pošto su sveučilišta počela dijeliti studente u klase kako bi se odredilo koga će se unovačiti. Studenti su zaposjeli upravnu zgradu sveučilišta u Chicagu na tri dana. Prosvjedi protiv novačenja raširili su se na mnoga druga sveučilišta.

U zimu i proljeće 1967. broj prosvjeda na kampusima se povećao. Berkeley je još jednom postao središte nereda uzrokovanih represivnim postupcima sveučilišta koji su ograničavali slobodu govora i došlo je do učinkovitog studentskog štrajka koji je zadobio široku podršku. Članovi SDS-a i samoprozvani radikali odabrani su za studentske predstavnike na nekim kampusima. Proturatni pokret se ukorijenio među studentima ali također se pojačalo i uznemiravanje od strane vlasti.

U jesen 1967. školska je godina počela s masovnim prosvjedima protiv dopuštanja djelovanja na kampusu sveučilišta Wisconsin časnicima za novačenje. Iako u početku miran, prosvjed je uskoro nasilno prekinula policija. Studentski štrajk je zatim prekinuo rad sveučilišta na nekoliko dana.

1968–1969

U proljeće 1968. nacionalni aktivisti SDS-a predvodili su akcije na kampusima zvane “Deset dana otpora”. Lokalne ispostave SDS-a surađivale su s Odborom za Mobilizaciju Studenata (Student Mobilization Committee) u organizaciji skupova, marševa i prosvjeda koji su kulminirali jednodnevnim štrajkom dvadesetišestog travnja. Otprilike milijun studenata je izostalo s nastave tog dana. To je bio najveći studentski štrajk u povijesti SAD.

 U ljeto 1969, deveta nacionalna skupština SDS-a održana je u Chicago Coliseumu. Mnoge frakcije unutar pokreta bile su pristune na skupštini: Savez mladih socijalista (The Young Socialist Alliance), Wobblies, Spartacists, marksisti i maoisti raznih vrsta.

Svaki predstavnik dobio je novo izdanje novina “New Left Notes” koje su sadržavale manifest zvan “Ne treba vam sinoptičar da bi ste znali u kom smjeru vjetar puše”. Dokument je predstavljao stav Revolucionarnog pokreta mladih (Revolutionary Youth Movement-RYM), krila SDS-a, većina čijih članova je zatim osnovala Weather Underground Organization.

RYM i frakcija National Office koju je predvodio Bernardine Dohrn, izglasali su s omjerom od 500 glasova za i 100 protiv izbacivanje Napredne radničke stranke (Progressive Labor Party) i zatim napustili skupštinu s istih 500 članova koji su glasali za. Slijedećeg su dana postojale dvije SDS organizacije, potpuno neprepoznatljive starijim članovima. U jesen 1969 mnoge ispostave SDS-a su se ili raspale ili prestale djelovati.

Weatherman frakcija razvila se u malu underground organizaciju koja je prva počela s uličnim sukobima i bombaškim napadima. Do 1972. SDS je u potpunosti prestao s radom.